Kretanje je zdravo i doprinosi dužem životu. Postoje mnogobrojni dobrotvorni utjecaji na krvne žile, srce mentalno zdravlje i kvalitetu života. Aerobno (“sporo”) trčanje dobro djeluje na ljude s srčanim bolestima te snizuje tlak. Kretanje populacije ljudi koristeći svoju fizičku snagu i energiju (hodanje, trčanje, biciklizam i dr.) doprinosi populacijskom zdravlju države, smanjuje štetne emisije ugljikovog dioksida i ostalih ispušnih plinova te doprinosi zdravijem i održivom okolišu. Svi mi imamo izlike zašto se ne krećemo dovoljno. Ili imamo previše posla, bole nas leđa, noge su nam teške, imamo ozljedu mišića i sto drugih. Svjesno ignoriramo da postoje mnogi načini kretanja i kretanje različitih intenziteta. Dakle, svi se možemo kretati na neki način. Ponekad čovjek sebe uvjeri da nešto ne može iako objektivno može, sve dok ne vidi drugu osobu kako s istim problemima ili čak težim to isto radi. Nikad neću zaboraviti finale paraolimpijskih igara u Riu 2016. godine gdje je Arnošt Petráček osvojio zlato, plivač s bolesti gornjom fokomelijom (nema nadlaktice i podlaktice ruku, samo šake spojene na ramena). Swimming | Men's 50m Backstroke S4 Final | Rio 2016 Paralympic Games.Koliko hvalevrijednog truda, odricanja i vježbanja za to postignuće. Ponekad nije dovoljno reći reći ljudima da se kreću već je potrebno to i pokazati primjerom. Tako sam odlučio sudjelovati u utrci ispred Djelatnosti javnog zdravstva, Zavoda za javno zdravstvo Virovitičko - podravske županije te podijeliti svoja iskustva s ostalima koji “nikako da se pokrenu”. Često držim predavanja o važnosti kretanja po školama te sam odlučio da budem aktivan i ovaj vikend odnosno da svojim kretanjem poduprem svoja predavanja. Kako će me djeca slušati ako stojim pred njima zgrbljen od neaktivnosti ili pretil?

Nije bilo lagano kao početniku u trčanju. Tri tjedna svakodnevnog pripremanja, masiranje bolne ozljede mišića, pažnja na prehranu i to sve za trku od 5.8 km. Kolege su mi govorili da oni to pretrče bez problema i bez vježbanja. Naime, tako sam i ja mislio sjećajući se dana kad sam imao 17 godina i trenirao svakodnevno nogomet i radio poljoprivredni fizički posao. No, sjedilački način života oslabi tetive,nastane atrofija mišića, česte su ozljede te čovjek precijeni svoje mogućnosti. Velike količine kiše ovih dana donijele su mi bojazan da bi se utrka mogla otkazati. Sav taj trud u vjetar, mislio sam. Iako sam se puno bolje osjećao nakon svih tih treninga htio sam završiti započeto. Druženje na takvim trkama donese nova prijateljstva, saznanja o načinima treninga i zbliži ljude koje imaju isti hobi. Nakon trčanja osjećao sam se sjajno usprkos što sam pokisnuo i promrzao “do kosti”. Vidjevši sve te trkače,(mnogi od nas nedovoljno dobro pripremljeni i obučeni prikladno vremenu) pomislio sam: svi tu su ustrajni, motiviriani i disciplinirani sportaši te pobjednici što su se pojavili usprkos nevremenu. Mislio sam “ja to mogu, stisni zube, a nagodinu ćeš polumaraton”. Zadnjih sto metara sam odsprintao do cilja, zastao pred ciljem te skočio i “zakucao glavom” kao nekad u nogometu. Brat i ja smo uvijek voljeli imati neku posebnu proslavu kad damo gol tako da sam to prenesao tu proslavu u trčanje. To je bio “ pečat na i” završetka ciklusa treninga. Taj osjećaj nakon završetka utrke, umor kojeg zamjenjuje opuštanje mišića i oslobađanje endorfina te stanje blaženosti. Što je utrka teža taj osjećaj je jači. Nakon utrke s novoupoznanim trkačem obišao sam sve bazene u Barču. Za razliku od mene on je osvojio pehar a ja utješnu medalju. Za mene je ona potvrda da sam ostvario što sam si zacrtao da napravim. Njemu je to prvi put bilo da je tamo i uvidjeli smo koliko je dobro za odmor nogu skakati uz tople kupke u hladnu. Uz mađarski grah nakon toga, izvedbu mažuretkinja te dodjelu nagrada za svaku dobnu kategoriju smatram da je sve bilo super organizirano. Na povratku natrag autobusom razgovor s 63 godišnjom gospođom me oduševio. Izgledala je 10 godina mlađe zahvaljujući vitkosti i vježbanju i bila je najbrža od svih žena te osvojila pehar, a suprug je uspjeh pripisao svojoj potpori. Složio sam se s njime i potvrdio njegove menadžerske vještine i zajedno smo se smijali. Međusobna podrška, smijeh i upoznavanje je šlag na torti nakon svih nedaća. Ovakvo iskustvo daje mi mogućnost da bolje razumijem svijet kretanja, sporta te dam bolje savjete za druge koji bi htjeli početi se kretati. Evo neki od njih:

• Ne počinjite naglo s trčanjem.
  Naglo trčanje dovodi do stvaranja laktata u mišićima nakon čega ćete osjećati upalu mišića. Skratiti će Vam vrijeme treninga i nećete iskoristiti svoj potencijal.
• Trčite sporo da bi trčali brzo.
  Sporim trčanje držite svoje tijelo u aerobnom načinu treniranja. Pazite da vam otkucaji ne čine preko 85% maksimalnog otkucaja srca. Npr ako imate 35 godina, oduzmite to od 220 i to je 185 otkucaja. A 85% od 185 je 157 otkucaja. Pazite u teretani na traci ili s ručnim satom koji prati otkucaje da dok trčite Vam otkucaji ne prelaze tu granicu. Jedan od drugih savjeta je kad vidite da napravite manje od 3 koraka po udisaju da usporite. Tako ćete povećati kapacitet za duža trčanja bez zaduhe a trčanje će Vam biti uživanje i opuštanje umjesto napora, dugotrajne zaduhe i grčenja.
• Dobro se istegnute prije i nakon trčanja.
• Ne trčite s opterećenjem po asfaltu jer riskirate uzljede
• Ako je moguće trčite na što mekšoj podlozi (trava) ili uložite u dobre patike
• Ako je moguće kupite si vodonepropusne trenirke i čarape kao dugotrajno ulaganje
• Pijete puno tekućine i minerala (magnezij, natrij)
• U redu je hodati 3 minute i trčati minutu na početku. S vremenom ćete postepeno okrenuti taj omjer i potpuno izbaciti hodanje
• Pričajte s drugima koji trče i puno ćete saznati i biti motiviraniji

Sretno sa svim oblicima kretanja, Vi to možete i trebate!

Miodrag Beneš, dr.med.
specijalist javnozdravstvene medicine