U današnjem svijetu, roditeljska uloga suočava se s izazovima koje tradicionalni modeli odgoja više ne mogu pratiti. Tehnološki razvoj, posebno kroz društvene mreže poput TikToka i Instagrama, duboko mijenja način na koji djeca i adolescenti oblikuju svoj identitet, uče o svijetu i formiraju vlastite vrijednosti. U tom procesu, roditeljski utjecaj sve više slabi – ne samo zato što su djeca često vještija u korištenju digitalnih tehnologija od svojih roditelja, već i zato što sve rjeđe dijele isti svijet značenja, vrijednosti i načina komunikacije. Ta simbolička udaljenost među generacijama otežava međusobno razumijevanje i smanjuje osjećaj zajedništva u odgojnom procesu.

Društvene mreže danas djeluju kao paralelni obrazovni sustavi. Influenseri često imaju veći utjecaj na oblikovanje mišljenja mladih nego roditelji, učitelji ili stručnjaci. Mladi sve više konzumiraju kratke, emocionalno nabijene sadržaje koji nude brze odgovore i površne modele ponašanja. Kao posljedica toga, javlja se sve češća pojava tzv. kognitivne raspršenosti – teškoće u održavanju pažnje, dubokom promišljanju i toleranciji na frustraciju.

Djeca i adolescenti često su uronjeni u svoje digitalne svjetove, sa slušalicama u ušima, fizički prisutni, ali emocionalno odsutni. Slušalice pritom nisu samo sredstvo za slušanje glazbe ili sadržaja, već postaju i svojevrsni štit – način da se udalje od stvarnosti, obaveza, pa čak i vlastitih osjećaja. Mnogoj djeci postaje teško ostati u sadašnjem trenutku bez stalne stimulacije, što ih čini sve ovisnijima o neprekidnim podražajima.

U tom kontekstu zanimljiv je primjer Netflixove serije Adolescencija, koja realistično prikazuje živote mladih u digitalnom dobu. Serija donosi njihove unutarnje borbe, strahove i nesigurnosti, ali i načine na koje oblikuju svoj identitet u virtualnom prostoru. Postaje jasno koliko su roditelji često isključeni iz tih dijelova života svoje djece, što dodatno produbljuje generacijski jaz. Adolescencija pokazuje koliko je emocionalni svijet mladih prožet temama prihvaćanja, tjelesne slike, popularnosti i digitalnog priznanja – temama koje mnogim roditeljima ostaju nerazumljive.

Suočeni s osjećajem gubitka kontrole, roditelji sve češće posežu za oblicima psihološke i duhovne podrške. Mindfulness tehnike postaju način da povrate osjećaj sabranosti i unutarnje stabilnosti usred zahtjevnog, ubrzanog i emocionalno preopterećenog roditeljstva. No, individualna samopomoć rijetko vodi dubljim promjenama u obiteljskom funkcioniranju ako izostane otvorena i aktivna komunikacija te zajedničko razumijevanje svijeta u kojem djeca danas žive.

Za uspostavu novog oblika roditeljskog vodstva, nije dovoljno inzistirati na tradicionalnoj poslušnosti niti samo ograničavati vrijeme provedeno pred ekranima (iako su granice nužne). Potrebno je razviti odnos koji se temelji na digitalnoj pismenosti, međugeneracijskom dijalogu i emocionalnoj prisutnosti. Roditeljska sabranost, kada je povezana s iskrenim zanimanjem za sadržaje koje djeca konzumiraju, može postati osnova nove vrste autoriteta – onoga koji ne počiva na moći, već na povjerenju i povezanosti.

Izazovi koje donosi digitalno djetinjstvo nisu nužno prijetnja roditeljstvu, već poziv na njegovu transformaciju – od kontrole prema razumijevanju, od nadzora prema dijalogu, od zabrinutosti prema sabranosti.

Prim.dr.sc. Sanea Mihaljević, spec. psihijatrije, subspec. psihoterapije