Zmije mogu ometati život ljudi na nekoliko načina:
- ugrizom
- smetanjem u prostorima gdje ljudi žive
- izazivanjem straha i nelagode

Zmije pripadaju u razred gmazova, red zmija kojih u Republici Hrvatskoj ima 14 (po nekima 16) vrsta. Zmije žive u slobodnoj prirodi gdje nalaze povoljna staništa i odgovarajuću hranu. Tako poskok živi u suhim kamenitim tlima s pukotinama, uz kuće i sl, a hrani se miševima, krticama, malim pticama. Riđovka živi u svjetlim šumama, močvarama i planinarskim područjima, a hrani se miševima, žabama i guštericama.

Od svih zmija koje kod nas žive samo je manji broj otrovan za čovjeka. To su:
- poskok (Vipera ammodytes ammodytes)
- riđovka (Vipera berus berus)
- planinska riđovka (kraška ljutica) (Vipera ursinii macrops)

Otrovnice se mogu najlakše raspoznati po vijugavoj šari uzduž leđa, srcolikoj (trokutastoj) glavi koja je šira od vrata, po očnoj zjenici koja nije okrugla, već uska i uspravna, a poskok i po poznatom roščiću na prednjem dijelu glave.
Zmije, kao hladnokrvne (poikilotermne) životinje najaktivnije su i najbrže na toplini, stoga ih se često nalazi na osunčanim kamenjarima i planinskim livadama, mada se mogu naći, osobito riđovke, i na vlažnim i hladnijim mjestima. Poskoci se koji put penju i na drveće i mogu biti u krošnji.

Zmije se uglavnom sklanjaju od ljudi, te su susreti sa zmijama na sreću razmjerno rijetki, a ugrizi još rjeđi. Događaju se onda kada se zmija osjeti napadnutom i pokuša se obraniti, kao što je slučaj pri iznenadnom bliskom susretu pri penjanju, puzanju, ručnom prevrtanju livadnog sijena, ako je se nagazi pri hodu i sl.
Ugriz naših zmija otrovnica može biti vrlo neugodan, bolan i praćen ozbiljnim zdravstvenim smetnjama, ali je na sreću vrlo rijetko smrtonosan. Otrov je proteinskog sastava i sadrži otrovne hemolizine koji izazivaju hemolizu krvi i izazivaju krvarenja. Najopasniji su ugrizi u glavu i vrat.

Znakovi ugriza otrovnice su: najprije mala dvojna ubodna ranica od zubi, potom jaka bol, oteklina, krvavi podljevi, nekroza na mjestu ugriza, otok regionalnih limfnih čvorova, te opći znaci trovanja; glavobolja, povraćanje, proljev, stisnute zjenice, otežano disanje, ubrzan puls, nesvjestica.

U Republici Hrvatskoj godišnje se u bolnicama prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo liječi oko 60 osoba zbog ugriza otrovnih zmija, a na području naše županije godišnje bude prosječno jedan do dva slučaja. Za sada nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj.
Najbolja pomoć pri ugrizu je brza primjena protuotrova (antiviperinog seruma) kojeg je ovlašten primjeniti samo liječnik zbog mogućnosti pojave nepoželjnih popratnih pojava.

Prva pomoć, ukoliko je ugriz otrovnice, treba biti primjenjena odmah nakon ugriza, a sastoji se od slijedećeg:
- podvezati ugriženi ekstremitet iznad mjesta ugriza gledano prema srcu, ali pri tome jako paziti da se ne prekine cirkulacija, već samo da se smanji limfni i venski krvotok (zbog mogućih komplikacija uslijed prejakog stezanja neki uopće ne preporučaju takav vid prve pomoći!)
- ugriženu osobu staviti u stanje mirovanja, ugriženi ekstremitet imobilizirati i osobu transportirati nošenjem (ugriženi ne smije sam hodati)
- zarezivanje (križna incizija) mjesta ugriza ne preporuča se zbog mogućih komplikacija (krvarenje, infekcija), već je dopušteno samo istisnuti krv iz mjesta ugriza

U preventivnom smislu najbitnije je izbjeći zmijski ugriz provedbom određenih mjera opreza u terenskim uvjetima:
- misliti na postojanje zmija, osobito na mjestima gdje se uobičajeno nalaze
- izbjegavati hodanje bosih nogu
- prilikom penjanja ili provlačenja u prirodi ne hvatati rukama nasumce u pukotine stijena i sl.
- obratiti pozornost na niže krošnje drveća uz koje se prolazi
- pri hodu nositi štap
- pregledati ležajeve u prirodi prije korištenja
- izbjegavati ležanje na tlu
- biti oprezan pri provedbi poljskih radova (prevrtanje sijena!)
- biti oprezan pri branju šparoga i sl.
- uopće biti oprezniji pri hodu i kretanju gledanjem, stvaranjem buke, odnosno vibracija i sl.