Prevencija rizičnih ponašanja mladih imperativ je u očuvanju njihova (osobito mentalnog) zdravlja. Mnogi su dionici rada s djecom i mladima pozvani svojim stručnim djelovanjem djelovati i preventivno. Prevencija je složeni sklop aktivnosti koji pretpostavlja strogo pridržavanje metodološkog okvira kako bi se istovremeno dokinule veze između rizičnih činitelja i nepoželjnih razvojnih ishoda, a osnažile veze između zaštitnih činitelja i samozaštitnih ponašanja mladih.
Međutim, stvarnost pokazuje kako se mnoge aktivnosti provode paušalno, prema nekim osobnim procjenama onih koji često niti nemaju iskustva u njihovoj provedbi, a poneki nisu niti kompetentni educirati djecu i mlade jer nemaju dostatne kvalifikacije kao edukatori niti kompetencije o razvojnim kapacitetima djece i mladih kojima se obraćaju. Poseban je problem ako se aktivnosti provode bez jasnog utemeljenja u rezultatima istraživanja, bez unaprijed postavljenih ciljeva, a osobito bez sustavnog praćenja i evaluacije ishoda ovih aktivnosti. Mnoge od takvih aktivnosti djeca i mladi dobro prihvate, budu im i zanimljive, ali kada se želi provjeriti imaju li one ikakvog utjecaja na njihov rast i razvoj, odgovor na ta pitanja izostane jer ih provoditelji aktivnosti mahom provode ad hoc. Tada se može pojaviti i svojevrsni jatrogeni učinak, odnosno učinci takvih paušalnih aktivnosti mogu biti suprotni onima koji se žele postići, a to može dovesti čak i do povećanog interesa mladih za nekim rizičnim ponašanjima.
Stoga je jako važno da pristup prevenciji slijedi metodološki okvir:
1. Istraživanje pojavnosti (osmišljavanje i provedba istraživanja)

• Izrada nacrta istraživanja i instrumentarija, provedba istraživanja, analiza podataka.
• Analiza stanja i potreba na temelju dobivenih pokazatelja.

2. Planiranje i programiranje preventivnih aktivnosti

• Analiza snaga i slabosti (npr. SWOT analiza).
• Postavljanje ostvarivih ciljeva.
• Određivanje ciljane skupine.
• Definiranje aktivnosti za ciljanu skupinu.

3. Provedba preventivnih aktivnosti/programa/projekata (univerzalna i selektivna prevencija)

• Psihoedukacija, specifična edukacija, promocija zdravlja.

4. Evaluacija i reprogramiranje

• Vrednovanje i samovrednovanje provedenih aktivnosti.
• Analiza provedenih aktivnosti i priprema za nove aktivnosti.

5. Tretman (savjetodavni rad s ovisnicima, indicirana prevencija)

Psihoedukacija i specifična edukacije iznimno su važne sastavnice prevencije ovisnosti jer je odavno EUDA - The European Union Drugs Agency (tada još EMCDDA) rizična ovisnička ponašanja mladih svrstala u širi kontekst skrbi o njihovom mentalnom zdravlju. Primjer takve sustavne, na rezultatima istraživanja u lokalnoj zajednici utemeljene i evaluirane psihoedukacije i specifične edukacije su aktivnosti koje provodi profesor psihologije i specijalist kliničke psihologije Siniša Brlas iz Zavoda za javno zdravstvo „Sveti Rok“ Virovitičko-podravske županije u okviru više preventivnih projekata i programa, ali uvijek u kontekstu školskih programa prevencije ovisnosti (Zdrav za pet, Kako ne prokockati mladost i budućnost, Kroz život bez nasilja, Slobodno vrijeme djece i mladih…). Njegovim je edukacijama samo u ovoj nastavnoj godini koja je pri kraju obuhvaćano oko tisuću djece i mladih; mahom u Virovitičko-podravskoj županiji, ali i u ostalim dijelovima Hrvatske.
U našoj zemlji ima i vrlo malo stručne literature koja se može konzultirati za ovako specifične i stručno diferencirane pristupe, a jedna od recentnih knjiga koja dijelom uspijeva nadomjestiti ovu prazninu je knjiga „Prevencija ovisnosti - priručnik za planiranje, programiranje i evaluaciju preventivnih aktivnosti“ autora Siniše Brlasa, u izdanju renomirane Medicinske naklade iz Zagreba. Vrlo je brzo po objavljivanju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih temeljem pozitivnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje izdalo suglasnost i preporuku za korištenje ove knjige u hrvatskim školama, a uvrštena je i u silabuse pojedinih sveučilišta u kolegijima o javnom zdravstvu i zdravstvenom odgoju.

Siniša Brlas, profesor psihologije i specijalist kliničke psihologije