Najvažniji strateški dokumenti o mentalnom zdravlju u našoj zemlji vrlo jasno ističu potrebu posebne proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju osobito ugroženih populacijskih skupinama, među kojima su svakako djeca i mladi. Osobito su ugrožene određene skupine u populaciji djece i mladih, a među njima su i maloljetni njegovatelji.

Mladi, a osobito maloljetni njegovatelji djeca su i mladi koji su se silom životnih (ne)prilika našli u situaciji brinuti o nemoćnim ili invalidiranim članovima (jednom ili više njih) vlastite obitelji. Radi se o djeci i mladima kojima i samima još uvijek treba svekolika pomoć i podrška njihove obitelji, osobito roditelja, a koji su se zatekli u situaciji da i sami često moraju skrbiti o onima koji bi se morali skrbiti o njima. U takvim okolnostima mlada osoba prerano preuzima ulogu koja bi joj u životu trebala biti namijenjena mnogo kasnije (ako i ikada). S obzirom da je to uglavnom još uvijek razdoblje njihova školovanja, školsko postignuće izloženo je iznimnim izazovima te je rizik da mlada osoba neće uspjeti ostvariti svoj puni razvojni potencijal. Također, ovo razvojno razdoblje karakterizira snažniji utjecaj vršnjaka i uspostava često i trajnijih socijalnih odnosa (pa i prijateljstava za cijeli život), što je kod djece i mladih njegovatelja ugroženo zbog reduciranih socijalnih kontakata koje ne mogu u potpunosti ostvariti jer moraju skrbiti o članovima obitelji (ne stignu se družiti s vršnjacima, a ponekad ih vršnjaci i izbjegavaju, pa čak i stigmatiziraju zbog obiteljske situacije). Uobičajena pomoć djece i mladih u svojim obiteljima uključuje obiteljske obaveze koje bi trebale biti usklađene s djetetovim sposobnostima, znanjima i vještinama, vodeći pritom računa o njegovim ostalim obavezama i potrebama tijekom dana. Ovakav adekvatan pristup obavezama pomaže djetetu usvajati radne navike i učiti ih odgovornosti prema zadaćama i osobama kojima su okruženi, što može doprinijeti njihovom psihosocijalnom razvoju. Međutim, uloga njegovatelja je sasvim suprotna prethodnom jer postavlja pred dijete očekivanja kojima oni vrlo teško mogu udovoljiti ili im niti ne mogu udovoljiti. Situacija u kojoj vrlo teško ili nikako udovoljavamo zahtjevima u definiciji je stresa, a stres može biti iznimna prijetnja mentalnom zdravlju. Njegovanje nemoćnih i bolesnih obaveze su koje su i odraslima zahtjevne, a kamoli djeci i mladima bez iskustvenih znanja u području skrbi o drugima. Radi se dakle o riziku za njihovo mentalno zdravlje.

Stoga je jako važno osvijestiti ovo pitanje jer status mladih (osobito maloljetnih) njegovatelja najčešće nije adekvatno formalno-pravno reguliran što onda za posljedicu ima i nereguliranost njihovih prava i obaveza te rizike za njihov razvoj koji iz toga proizlaze. Iako se za maloljetne njegovatelje zna da postoje, u "očima" društva i država (jer nije samo u našoj zemlji takva situacija) često kao da ne postoje.

O ovoj je temi za medije govorio profesor psihologije i specijalist kliničke psihologije Siniša Brlas, voditelj Odjela za prevenciju ovisnosti i mentalno zdravlje u Zavodu za javno zdravstvo „Sveti Rok“ Virovitičko-podravske županije, a cijeli članak može se pročitati ovdje.

(foto V.Gazdik, virovitica.net)

Siniša Brlas, profesor psihologije i specijalist kliničke psihologije